Zubni implantat je kirurška komponenta koja se pričvršćuje za kost čeljusti i podržava zubne nadomjestke poput krunica, mostova, proteza te ima ulogu ortodontskog sidra.
Uspjeh ili neuspjeh zubnih implantata ovisi o općem stanju organizma, ljekovima koji utječu na oseointegraciju (vezivanje kosti za materijale poput titana) i zdravlju tkiva u ustima osobe kojoj se ugrađuju. Planiranje položaja i broja zubnih implantata[1] je ključ za dugoročno zdravlje zubi, jer biomehaničke sile nastale tijekom žvakanja predstavljaju veoma važan faktor. Preduvjeti za dugoročni uspjeh oseointegracije zubnih implantata su zdrava kost i gingiva. Budući da oba mogu atrofirati nakon vađenja zuba u pre-protetskim postupcima, ponekad je potrebno stvoriti idealnu kost i zubno meso (gingivu).
Konačni protetski rad na zubnim implantatima može biti fiksni, (kada osoba ne može ukloniti protezu ili zube iz usta), ili mobilni (kod kojega se mogu ukloniti proteze).
U ustima s mnogo implantata koji izgledaju kao prirodni zubi teško je razlučiti prave zube od umjetnih.
Implantati se primarno upotrebljavaju kao podrška stomatološkoj protetici.. Ugradnja implantata u kost može podnijeti velika opterećenja godinama.